Mikrobiološki laboratoriji

Mikrobiološki laboratorij je kompletan dijagnostički laboratoriji koji obavlja testiranje za cijeli niz ljudskih patogena , uključujući aerobne i anaerobne bakterije ; kvasace i plijesni ; krv , tkiva i crijevne parazite ; i mikobakterije .

Mikrobiološke laboratorije su veoma slične hemijskim laboratorijma.

Klasifikacija infektivnih mikroorganizama na rizične grupe:

- Rizična grupa 1 (ne nosi nikakav ili niski rizik po pojedinca i zajednicu ) Mikroorganizam za koji je malo vjerovatno da će izazvati bolest kod ljudi ili životinja.

- Rizična grupa 2 (umjereni rizik po pojedinca, nizak rizik za zajednicu )

Patogen koji može da izazove bolest kod ljudi ili životinja, ali koji malo vjerovatno može biti ozbiljan rizik za laboratorijske radnike, zajednicu, stoku ili životnu sredinu. Izloženost u laboratoriji može izazvati ozbiljnu infekciju, ali zato postoje efikasno lečenje i preventivne mjere, a rizik od širenja infekcije je ograničen.

- Rizična grupa 3 (visok rizik po pojedinca, nizak rizik za zajednicu ) Patogen koji obično izaziva ozbiljnu bolest koji ljudi ili životinja, ali se obično ne širi sa jedne zaražene jedinke na drugu. Postoje preventivne mjere i efikasno liječenje.

- Rizična grupa 4 (visok rizik po pojedinca i zajednicu )

Patogen koji izaziva ozbiljnu bolest kod ljudi ili životinja i koji se lako prenosi sa jedne na drugu jedinku, direktno ili indirektno. Efikasno liječenje i preventivne mjere obično nisu dostupni.

Laboratorijski objekti određeni su kao:

-osnovni – nivo 1 biološke bezbjednosti,

-osnovni – nivo 2 biološke bezbjednosti,

-Čuvanje (kontrolisanje) – nivo 3 biološke bezbjednosti, i

-maksimalno čuvanje – nivo 4 biološke bezbjednosti.

Odrednice nivoa biološke bezbjednosti zasnovane su na sklopu svojstava projekta, konstrukcije, kapaciteta za čuvanje, opremi, postupcima i oprativnim porcedurama neophodnim za rad sa agensima različitih rizičnih grupa.

Osnovne laboratorije – nivoi 1 i 2 mikrobiološke bezbjednosti

Sve dijagnostičke i zdravstvene laboratorije (za javno zdravlje, kliničke i

bolničke) moraju biti projektovane za nivo 2 biološke bezbjednosti ili viši. Kako ni jedna laboratorija nema potpunu kontrolu nad uzorcima koje dobija, laboranti mogu biti izloženi dejstvu organizama iz viših grupa rizika nego što se očekuje. Na ovu mogućnost mora se računati pri donošenju sigurnosnih planova i politika.

Karakteristike projekta

1. Za bezbedno obavljanje laboratorjskog rada, čišćenje i održavanje mora se obezbediti širok prostor.

2. Zidovi, plafoni i podovi treba da budu glatki, laki za čišćenje, nepromočivi i otpornina hemikalije i dezinfekciona sredstva koji se obično koriste u laboratoriji. Podovine treba da se klizaju.

3. Otvorene radne površine ne treba da propuštaju vodu i treba da budu otporne na dezinfekciona sredstva, kiseline, baze, organske rastvore i umerenu toplotu.

4. Rasveta treba da bude adekvatna za sve aktivnosti. Treba izbegavati nepoželjni odsjaj i blještanje svetla.

5. Laboratorijski nameštaj treba da bude od čvrstog materijala. Otvoreni prostor između i ispod klupa, kabineta i opreme treba da bude dostupan za čišćenje.

10. U svakoj laboratorijskoj prostoriji treba obezbediti lavaboe za pranje ruku sa tekućom vodom i po mogućstvu blizu izlaznih vrata.

13. Sistemi za bezbednost treba da pokriju mogućnost požara, nestanka električne energije, da obezbede tuš za hitne slučajeve i lavaboe za ispiranje očiju.

Pristup laboratoriji

• Međunarodni simbol i znak za biološku opasnost (Slika 1) mora biti postavljen na vrata prostorija gde se rukuje mikroorganizmima rizične grupe 2 ili višeg nivoa rizika.
• Samo ovlašćene osobe smeju imati pristupa radnom prostoru laboratorije.
• Vrata laboratorije treba držati zatvorena.
• Dijeci ne treba dozvoliti pristup u radni prostor laboratorije.
• Pristup životinjskim kućicama treba posebno ovlastiti.
• Nikakve životinje ne smeju imati pristupa laboratoriji osim onih uključenih u rad laboratorije.

 Lična zaštita

• Laboratorijski kombinezoni, mantili ili uniforme moraju se nositi sve vreme tokom rada u laboratoriji.
• Odgovarajuće rukavice moraju se nositi tokom svih procedura koje mogu da uključuju direktni ili slučajni kontakt sa krvlju, telesnim tečnostima i drugim potencijalno zaraznim materijalima ili zaraženim životinjama. Posle upotrebe, rukavice treba aseptički ukloniti i oprati ruke.
• Osoblje mora da pere ruke po rukovanju infektivnim materijalima i životinjama, a pre napuštanja radnog prostora laboratorije.
• Zaštitne naočare, maske za lice (viziri) i druga zaštitna sredstva moraju se nositi kada je neophodno zaštititi lice i oči od prskanja tečnosti, čvrstih predmeta i izvora veštačkog ultraljubičastog zračenja.
• Zabranjeno je nositi zaštitnu laboratorijsku odeću van laboratorije, tj. u kantinama, kafeterijama, kancelarijama, bibliotekama, drugim prostorijama za osoblje i taoletima.
• Obuća otvorenih prstiju ne sme se nositi u laboratoriji.
• Jelo, piće, pušenje, nanošenje kozmetike i rukovanje kontaktnim sočivima je zabranjeno u laboratoriskom radnom prostoru.

• Skladištenje hrane i pića za ljude bilo gde u laboratorijskom radnom prostoru je zabranjeno.
• Zaštitna laboratorijska odeća koja je korišćena u laboratoriji ne sme se odlagati u iste ormariće i pretince kao i odeća koja se nosi na ulici.

Osnovna oprema za biološku bezbednost

• Pipetska pomagala – da bi se izbeglo pipetiranje ustima. Postoje različite vrste.
• Biološki bezbedni kabineti, koje treba upotrebiti uvek kada:

1. se rukuje infektivnim materijalima; takvi materijali se mogu centrifugirati u otvorenoj laboratoriji ako se koriste zapečaćene sigurnosne šolje za centrifugu i ukoliko se one pune i prazne u biološki bezbednom kabinetu
2. postoji povećani rizik od infekcije koja se prenosi putem vazduha
3. se koriste procedure sa visokim potencijalom stvaranja aerosola; ove mogu da uključuju centrifugiranje, drobljenje, integrisanje (blendiranje), energično mućkanje ili miksovanje, razbijanje zvukom, otvaranje kontejnera sa infektivnim materijalom čiji unutrašnji pritisak može biti drugačiji od ambijentalnog pritiska, intranazalna inokulacija životinja i prikupljanje infektivnih tkiva sa životinja ili iz jaja.

• Plastične eze za jednokratnu upotrebu. Kao alternativa, električni insineratori za eze mogu se koristiti unutar biolški bezbednog kabineta da bi se smanjilo stvaranje aerosola.
• Epruvete i flašice sa poklopcem sa zavrtnjem.
• Sterilizatori ili druga odgovarajuća sredstva za dekontaminaciju infektivnih materijala.
• Plastične Pasterove pipete za jednokratnu upotrebu, kad god je moguće, da bi se izbeglo staklo.

Rukovanje otpadom

Otpadom se smatra sve što je za uklanjanje (bacanje).U laboratorijama dekontaminacija otpada i njegovo konačno uklanjanje tesno su povezani. Kada je reč o dnevnoj upotrebi, malo kontaminiranog matrijala će zahtevati stvarno uklanjanje iz laboratorije ili uništenje. Većina staklenih predmeta, instrumenata i laboratorijske odeće biće ponovo upotrebljena ili reciklirana. Najvažniji princip je da svi infektivni materijali treba da budu dekontaminirani, sterilisani parom ili spaljeni u

laboratoriji.Osnovna pitanja koja se postavljaju pre odbacivanja bilo kakvih objekata ili materijala iz laboratorija, a koja se tiču potencijalno infektivnih mikroorganizama ili životinjskog tkiva su:

• Da li su predmeti ili materijali bili efikasno dekontaminirani ili dezinfikovani odobrenom procedurom?
• Ako nisu, da li su spakovani na odobreni način za neposredno spaljivanje na licu mesta ili za transfer do drugog prostora sa kapacitetima za insineraciju?

• Da li uklanjanje dekontaminiranih predmeta ili materijala uključuje bilo kakve dodatne potencijalne hazarde, biolške ili druge vrste, za one koji sprovode neposredne procedure uklanjanja ili koji bi mogli doći u kontakt sa izbačenim predmetima van laboratorije?

Dekontaminacija

Sterilizacija parom je preferirani metod za sve procese dekontaminacije. Materijali za dekontaminaciju i uklanjanje treba da budu stavljeni u kontejnere, tj. plastične kese koje se mogu sterilisati, i koje su obeležene različitim bojama u zavisnosti od toga da li material u njima treba sterilisati i/ili spaliti. Alternativne metode treba predvideti samo ukoliko one uklanjaju i/ili ubijaju mikroorganizme.

Izolovana laboratorija - nivo 3 biološke bezbednosti

Izolovana laboratorija – nivoa 3 biološke bezbednosti projektovana je i opremljena za rad sa mikroorganizmima rizične grupe 3 kao i sa velikim zapreminama ili visokim koncentracijama mikroorganizama rizične grupe 2 koji predstavljaju povećani rizik od širenja aerosola. Čuvanje na nivou 3 biološke bezbednosti zahteva jačanje operativnih i programa bezbednosti izvan granica onih koji važe za osnovne laboratorije niova 1 i 2 biološke bezbednosti.

U ovom slučaju primejuje se projekat laboratorija i prostorija za osnovne laboratorije – nivo 1 i 2 biološke bezbednosti, osim kada je modifikovan na sledeći način:

• Laboratorija mora biti odvojena od prostora koji su otvoreni za neograničeni protok saobraćaja u okviru zgrade. Dodatno odvajanje može se postići postavljanjem laboratorije na kraju hodnika, ili konstruisanjem pregradnog zida i vrata, ili ulaza kroz pretkomoru (na pr. ulaz sa duplim vratima ili osnovna laboratorija – nivoa 2 biološke bezbednosti), opisivanjem posebne zone projektovane da održi razliku u pritisku između laboratorije i njoj susednog prostora. Pretkomora bi trebalo da pruža mogućnosti razdvajanja čiste i prljave odeće, a tuš takođe može biti neophodan.
• Laboratorija mora raspolagati mogućnošću hermetičkog zatvaranja radi dekontaminacije. Sistem kanala za protok vazduha mora biti konstruisan tako da omogućuje gasnu dekontaminaciju.
• Prozori moraju biti zatvoreni, zapečaćeni i otporni na lomljenje.
• Pored svakih izlaznih vrata treba obezbediti stanicu za pranje ruku sa automatskim komandama.
• Autoklav za dekontaminaciju kontaminiranog otpadnog materijala treba da postoji u izolovanoj laboratoriji. Ukoliko infektivni otpad treba ukloniti iz laboratorije radi dekontaminacije i bacanja, on mora biti transportovan u hermetički zatvorenim, nesalomljivim i nepropusnim kontejnerima prema nacionalnim ili međunarodnim propisima, kao što je adekvatno.

Maksimalno izolovana laboratorija – Nivo 4 biološke bezbednosti

Maksimalno izolovana laboratorija – Nivo 4 biološke bezbednosti projektovana je za rad sa mikroorganizmima rizične grupe 4. Pre nego što se takva laboratorija projektuje i stavi u upotrebu, treba obaviti intenzivne konsultacije sa institucijama koje imaju iskustva u vođenju slične laboratorije. Operativne maksimalno izolovane laboratorije – nivoa 4 biološke bezbednosti treba da budu pod kontrolom nacinalnih ili drugih zdravstvenih organizacija.  

Pravilnik o ponašanju

Primenjuje se pravilnik oponašanju za nivo 3 biološke bezbednosti, osim tamo gde se primenjuju sledeće izmene:

• Primenjuje se pravilo dve osobe, pri čemu ni jedan pojedinac nikada ne radi sam. Ovo je naročito važno ukoliko se radi u prostorijama nivoa 4 biološke bezebdnosti sa obaveznim nošenjem kombinezona.
• Zahteva se kompletna izmena odeće i cipela pre ulaska i po izlasku iz laboratorije.
• Osoblje treba da bude obučeno za procedure izvlačenja osoblja u slučaju povrede ili bolesti osoblja.

Projekat laboratorije i objekti

Karakteristike izolovane laboratorije nivoa 3 biološke bezbjednosti se takođe primenjuju i na izolovane laboratorije nivoa 4 biološke bezbjedenosti uz sledeće dodatke:

Primarno čuvanje

Treba primijeniti sistem primarnog čuvanja koji se sastoji od jednog ili kombinacije sljedećih elemenata:

• Kabinet laboratorija klase III.

• Zaštitna laboratorija sa obaveznim nošenjem kombinezona sa sopstvenim aparatom za disanje.

Kontrolisani pristup.

Maksimalno zaštićena laboratorija – nivoa 4 biološke bezbjednosti mora da bude smještena u posebnoj zgradi ili u jasno odeljenoj zoni u okviru obezbjeđene zgrade. Ulaz i izlaz osoblja i zaliha mora biti kroz vazdušnu komoru ili propusni sistem. Po ulazu, osoblje mora u potpunosti da se presvuče, a pre odlaska, zaposleni treba da se istuširaju prije nego što obuku svoju odjeću.

Sistem kontrolisanog vazduha

U prostorijama mora da postoji negativni pritisak. I dovodni i odvodni vazduh moraju se propustiti kroz HEPA filter.

Dekontaminacija otpadnih voda.

Sve otpadne vode iz prostora sa obaveznim nošenjem kombinezona, dekontaminacione komore, dekontaminacinog tuša ili biološki bezbjednog kabineta kase III moraju biti dekontaminirane prije konačnog izbacivanja. Obrada toplotom je metod koji se preferira.

Sterilizacija otpada i materijala.

U laboratorijskom prostoru mora da postoji propusni autoklav sa duplim vratima. Za opremu i predmete koji ne trpe sterilizaciju parom moraju biti na raspolaganju drugi načini dekontaminacije.

• Moraju biti obezbjeđena ulazni otvori vazdušne komore za uzorke, materijale i životinje.
• Mora biti obezbjeđeno napajanje električnom energijom u slučajevima nužde.

Mehaničke opasnosti

Te opasnosti nastaju zbog rukovanja kemikalijama. Opremom i priborom, kod kojih postoji opasnost od udaraca, prignječenja, posjekotina i uboda, zahvaćanja rotirajućim dijelovima, udara i sl. Dobar je primjer nedostatak zaštite ili nedovoljna zaštita od pokretnih dijelova autosamplera.

Opasnost od poremećenih temperatura

Ta vrsta opasnosti nastaje kad su vruće ili zamrznute kemikalije, pribor i dijelovi opreme u dodiru s kožom pa mogu nastati opekotine ili smrzotine.

Nije rijetko da uvijek isti zaposlenici rade u laboratorijskim prostorima s temperaturom ispod 0 °C. Boljom organizacijom rada može se osigurati izmjena zaposlenika, odnosno ograničavanje boravka u ekstremnim radnim uvjetima.

Opasnosti od električne struje

Ozljede električnom strujom nastaju kad struja prođe kroz tijelo.

Ona stvara opekotine, razara krvnu plazmu, izaziva grčenje mišića, treperenje srčanog mišića i smetnje u živčanom sustavu. Kako zaposlenici u laboratoriju rade s električnim uređajima, prijeti im opasnost od izravnog dodira dijelova uređaja pod naponom. To se može dogoditi na primjer kad spuštena vrata zaslona digestora oštete izolaciju vodiča na priključnom vodu vodene kupelji. Zbog oštećenja izolacije na vodu njegov je dio potpuno neizoliran, pa postoji mogućnost izravnog dodira vodiča pod naponom. Postoje i slučajevi da se izolacija električne opreme ošteti, pa nastaje spoj između vodiča koji su pod naponom i metalnih kućišta uređaja. Tada dodir zaposlenika s kućištem može biti opasan zbog napona dodira.

Opasnosti od eksplozije i požara

Tu je vrstu opasnosti teško izbjeći jer neki laboratoriji ne mogu zamisliti rad bez uporabe zapaljivih plinova i hlapljivih otapala.Od zapaljivih plinova često se upotrebljavaju vodik acetilen i prirodni plin. Da bi se izbjegla opasnost od eksplozije i požara, potrebno je provjeravati propusnost plinske opreme  redovito održavati sustav plinodetekcije i vatrodojave. Pri radu s lako hlapljivim tvarima opasnost prijeti svakodnevno i to tijekom pretakanja, vaganja, razrjeđivanja, uparavanja i zagrijavanja.Te su operacije kritične jer se zapaljive pare, ako ništa ne poduzima, nenadzirano šire po laboratorijskom prostoru. Slično je i sa širenjem prašine. Kritični su postupci vaganja, usipavanja, miješanja, sijanja, mljevenja, čišćenja i dr. Ako ne odvodimo pare zapaljivih tekućina ili prašina s mjesta nastanka, takve pare i prašine mogu poprimiti vrijednosti koncentracija koje izazivaju eksploziju i požar. Poznato je kako je uz dovoljnu količinu kisika nužan uvjet za eksploziju i požar prisutnost izvora paljenja (otvoreni plamen, užarene tvari, vrući predmeti, iskra, kemijska reakcija, statički elektricitet i dr.).

Opasnosti od neionizirajućeg i ionizirajućeg zračenja

Za brojne analitičke metode upotrebljavaju se izvori neionizirajućeg zračenja, većinom laseri. Zbog velike gustoće energije ta zračenja mogu prouzročiti oštećenja na koži i na oku.Srećom, većinom su ti izvori zračenja zatvoreni unutar kućišta.Oprezan treba biti za vrijeme popravaka, izmjene potrošnih dijelova, čišćenja i sl. Za razliku od neionizirajućeg zračenja, ionizirajuće zračenje prodire i u unutrašnjost organizma, gdje izaziva različita oštećenja. Zato se u laboratoriju moraju osigurati tehničke mjere poput posebnog smještaja opreme, njezina redovitog održavanja i ispitivanja. Bitne su i organizacijske mjere kao što je praćenje vremena izloženosti zaposlenika. Zaposlenicima se moraju osigurati periodički zdravstveni pregledi, stručno osposobljavanje, nošenje osobnih dozimetara i korištenje propisanom osobnom zaštitnom opremom.

Hemijske štetnosti

Čim se radi s kemikalijama, velika je vjerojatnost izlaganja njihovu štetnom djelovanju. Među kemikalijama veliki je broj opasnih za zdravlje i život. Takve prouzročuju različita oštećenja zdravlja, posebno ako su u obliku plinova (para), prašina, dimova, magle, vlakana i dr. Kolika će biti štetnost, ovisi o fizikalnim, kemijskim i toksičnim svojstvima. Tu su važne sljedeće vrijednosti: opseg apsorpcije (količina kemikalije koja je ušla u krvotok), brzina apsorpcije i čimbenici organizma, tj. debljina i kvaliteta sluznice ili kože, površina preko koje se odvija apsorpcija, vrijeme izloženosti otrovu, prokrvljenosti i dr.Zbog njihove specifičnosti za svaku je kemikaliju potrebno propisati graničnu vrijednost izloženosti (GVI), tj. Najveću koncentraciju kemikalije u radnom okolišu koja tijekomosmosatnog izlaganja neće štetno djelovati na organizam.Toksikolozima predstoji mnogo rada jer je još mnogo kemikalija s opasnim svojstvom kojima nije poznat GVI. Ne samo da nije određen GVI, nego nisu ni razvrstane, tj. nisu im pridruženi simboli opasnosti, znakovi upozorenja i obavijesti.

Biološke štetnosti

Te štetnosti prouzročuju biološki agensi, tj. Mikroorganizmi koji mogu prouzročiti neku zarazu, alergiju ili trovanje. Razvrstani su u četiri skupine s obzirom na njihovu razinu rizika od zaraze. Biološki agens iz 1. skupine onaj je za koji nije vjerojatno da će prouzročiti bolest kod zdravih odraslih ljudi.Biološki agens iz 2. skupine onaj je koji može prouzročiti bolest kod ljudi i mogao bi biti opasan za zaposlenike. Nije vjerojatno da će se raširiti u okoliš, obično je na raspolaganju djelotvorna profilaksa ili liječenje. Biološki agens iz 3. skupine onaj je koji može prouzročiti tešku bolest kod ljudi i ozbiljna je opasnost za zaposlenike, može postojati rizik za širenje u okoliš, no obično je na raspolaganju djelotvorna profilaksa ili liječenje. Biološki agens iz 4. skupine onaj je koji prouzročuje tešku bolest kod ljudi i ozbiljna je opasnost za zaposlenike, može postojati veliki rizik za širenje u okoliš, a obično na raspolaganju nema djelotvorne profilakse ili liječenja.Izvori su bioloških štetnosti pri radu u mikrobiološkim laboratorijima, radu s ljudima oboljelim od zaraznih bolesti (zdravstvo, znanstveno istraživački rad), radu sa zaraženim životinjama i dr.

Štetnosti prouzročene bukom

Izloženost buci česta je na primjer kada se upotrebljavaju ultrazvučne kupelji za otapanje uzorka. Ta buka redovito je visoke frekvencije i jakosti. Povećava napetost, smanjuje koncentraciju te pojačava umor i razdražljivost. Kako je razina buke mjerljiva, uz poznato vrijeme izloženosti moguće je odrediti ima li štetno djelovanje.

Psihofizički napori

Jedna je vrsta napora napor vida izražen pri rada na računalu.Česta je pojava i izloženost stresu, tj. radu u nepovoljnim uvjetima uz vremensko ograničenje i visoku razinu odgovornosti (prekovremeni rad, rad u smjenama, noćni rad i dr.).

Osnovna pravila zaštite

Prvo se primjenjuju inženjerske mjere zaštite koje se odnose na građevinu u kojoj je laboratorij smješten. Mjere uključuju provjeru i ispitivanja sustava za zaštitu od požara, električnih instalacija, sustava uzemljenja, gromobranskih instalacija, protupanične rasvjete, plinskih instalacija i trošila, ventilacije i dr. U tu svrhu ispituje se propusnost plinova. Osiguravaju se slobodni putovi, prilazi i prolazi za evakuaciju. Evakuacijski putovi ne smiju biti zakrčeni opremom, priborom, namještajem, otpadom. Provode se propisana ispitivanja parametara radnog okoliša. Eventualno nađena odstupanja od propisanih vrijednosti moraju se odmah ukloniti. Drugo slijedi primjena pravila kojima se štiti radni okoliš. Da bih se onemogućilo širenje opasnih tvari u radni okoliš, obvezno je raditi u zatvorenom ili hermetiziranom sustavu. Za to se upotrebljavaju digestori, čiste zone s jednosmjernim strujanjem, zaštitne kabine s lokalnim odsisom, kabine za vaganje i izolatori s rukavicama. Isključivo radom u izolatoru s rukavicama osigurava se izvođenje postupaka u sustavu odvojenom od radnog okoliša i to u nadziranim uvjetima. Pritom se nadziru vrijednosti brzine strujanja, temperature, vlage, podtlaka/pretlaka, čistoće ulaznog/izlaznog zraka, detektori opasnih tvari. Bitno je naglasiti dok se radi u izolatoru s rukavicama prestaje obveza korištenja osobnom zaštitnom opremom jer ne postoji mogućnost širenja opasne tvari u radni okoliš.

Posebna pravila zaštite

Jedno od važnijih pravila ono je koje se odnosi na uvjete koje zaposlenik mora ispuniti jer radi u laboratoriju na poslovima s posebnim uvjetima rada. Tako, da bi mu uopće bilo dopušteno raditi na poslovima pri kojima je izložen kiselinama i lužinama, mora biti stariji od 18 godina i svakih 12 mjeseci mora provjeravati svoje zdravstveno stanje. Tek ako ispunjava sve navedene uvjete, dobiva uvjerenje od liječnika medicine rada da je zdravstveno sposoban za rad. Za nek druge opasne tvari postoje i drugi uvjeti poput obvezne provjere psihičke sposobnosti, spol, stručna osposobljenost i dr. Kao posebno pravilo zaštite važna je dobra organizacija rada kojom se zadržava što manji broj zaposlenika izloženih opasnim tvarima. Pritom treba voditi brigu da izlaganje, ako je nužno, bude ravnopravno zastupljeno kod više zaposlenika. U posebna pravila zaštite ubrajaju se i pridržavanje higijenskih mjera poput pranja ruku nakon rada, zabrana pušenja, zabrana uzimanja jela i pića te redovito čišćenje.Ne smije se zaboraviti da laboratorij treba imati propisan postupak za skupljanje, skladištenje, označavanje i odlaganje laboratorijskog otpada jer laboratorij tijekom rada stvara opasan otpad. Posljednje pravilo zaštite pri radu propisivanje je obveze korištenja osobnom zaštitnom opremom. To se pravilo smatra posljednjom crtom obrane. U kriznim stanjima ili u stanjima kad se ozljeda dogodila, bitno je da postoje dostupni zaposlenici koji su osposobljeni za pružanje prve pomoći kao i dovoljno prikladnoga sanitetskog materijala i opreme. To nerijetko spašava život.

Literatura:

•   Priručnik za biološku bezbednost u laboratoriji, Treće izdanje, Svjetska zdravstvena organizacija, Ženeva, 2004

•         Sigurnost u laboratoriju – rizici i strategija zaštite, Dražen Marijan

•         http://www.wisegeek.org/what-is-a-microbiology-lab.htm