Nanotehnologija se smatra naukom budućnosti čija bi primjena u medicini mogla dovesti do izlječenja većine danas neizlječivih bolesti.
Ovom tehnologijom moguće je proizvesti uređaje veličine jednog nanometra, odnosno veličine milijarditog dijela metra. U slučaju liječenja raka nada se polaže u specijalno dizajnirane čestice veličine nekoliko nanometara koje bi ciljano pronalazile ćelije raka i uništavale ih, a da zdravo tkivo tom prilikom ostane potpuno pošteđeno.
Jedan od načina korištenja nanotehnologije u borbi protiv raka je i ugradnja nanocjevčica u ćelije raka.
Kako su te cjevčice nekoliko hiljada puta manje od ćelija tumora moguće ih je u jednu tumorsku ćeliju ugraditi na stotine. Ove se cjevčice do tumorskih ćelija transportuju posebnim umjetno stvorenim antitijelima koja se vezuju isključivo za ćelije raka.
Nakon ugradnje cjevčica u ćelije raka vrši se njihovo zagrijavanje pomoću lasera, što dovodi do razgradnje tumora, dok zdrave ćelije organizma u koje nisu ugrađene ove cjevčice ostaju pošteđene. Upravo sa metodom, ugradnje specijalno dizajniranih četica u tumor i njihovo zagrijavanje laserom, radi grupa Kanadskih istraživača i rezultati koje su prezentirali u liječenju raka pluća, su dosta uspješni.
U dogledno vrijeme očekuje se primjena ovog načina liječenja i kod drugih zloćudnih tumora, uključujući i tumore mozga.
a sličnom principu funkcionira i tzv. Kanziusova terapija koja se bazira na pričvršćivanju nanočestica na ćelije raka. Zatim se pomoću radiovalova zagrijavaju samo one stanice na kojima su pričvršćene nanočestice što izaziva njihovo uništenje. Ovdje su prikazane samo neke od mogućnosti u liječenju raka nanotehnologijom, ali očekuje se da će u bliskoj budućnosti sintetski stvorena antitijela moći da dostavljaju i lijekove do ciljanih stanica, tako da će rak biti moguće izliječiti i kad on metastazira u udaljene dijelove tijela, što danas nije moguće.
Očekuje se i značajan doprinos nanotehnologije u dijagnosticiranju bolesti i značajnom smanjenju broja pogrešnih dijagnoza koje su često pogubne za pacijente.
Tako na primjer korištenje nanočestice kadmij selenida u dijagnostici omogućilo bi se pravovremeno dijagnosticiranje tumora. Za razliku od dosadašnjih dijagnostičkih metoda koje rak najčešće otkrivaju u poodmaklom stadiju i koje su često vrlo agresivne i bolne za pacijenta.Nanotehnologija bi za tačnu dijagnozu zahtijevala samo nekoliko kapi krvi pacijenta.
Nakon toga se u krv dodaju nanočestice kadmij selenida koje se vezuju za ćelije raka, ako ih u krvi ima. Zatim se krv izlaže UV zracima, a kako čestice kadmij selenida pod dejstvom UV zraka svijetle, tačno bi se mogle detektovati tumorske stanice na koje su se vezale nanočestice, što bi omogućilo dijagnozu raka u fazi kad je on u velikom broju slučajeva 100% izlječiv.
"plašt" nanočestica otkriva tumor
Istraživači sa MIT-a (Massachusetts Institute of Technology) u Americi, su se pozabavili primjenom nanočestica u medicinske svrhe.Tumori, bilo kog tipa, dijele među sobom jednu osobinu koja se može dobro iskoristiti – svi su kiselijeg sastava nego zdravo tkivo.Nanočestice, koje bi nosile bio koji tip lijeka, bi mogle koristiti ovu osobinu prilikom pronalaženja tumora u organizmu.
Poput ostalih nanočestica, koje se koriste za transport lijekova kroz organizam, i ove su zaštićene „plaštom“ koji ih štiti od razgradnje u našem krvotoku. Dodatak postojećem plaštu je njegova rekacija prilikom kontakta sa kiselijom sredinom. Kada se nanočestica nađe u takvoj sredini, tada se spoljni sloj plašta „skine“ sa čestice, što je ujedno znak da se „transporter“ lijeka nalazi u blizini tumora.
Sada, dovoljno blizu tumora, nanočestica ima još jedan zaštitni sloj koji je sposoban da uđe, tačnije, prodre u pojedinačnu ćeliju ciljanog tumora. Objavljeni rad tvrdi da su čestice opstale u krvotoku miša 24 sata, okupile u zoni tumora i ušle u njegove ćelije.
Ovakav pristup se razlikuje od dosadasnje prakse
Kada su nanočestice u pitanju, njihova izgradnja se sprovodi u slojevima. To omogućava da svaki od slojeva ima posebnu funkciju. Redom, svaki od tih slojeva, kada jednom izvrši svoj zadatak biva uklonjen, sve dok lijek ne dođe do zaraženog mjesta.
Prvi plastični sloj (sastavljen od polietilenskog glikola ili PEG) se razlaže u kisleom okružeju tumora, i ujedno se otkriva srednji sloj, koji je pozitivno naelektrisan. Ovo naelektrisanje pomaže u savladavanju sljedeće prepreke – ćelijske membrane samog tumora. Sam prolaz kroz membranu nije lak posao, ali pošto ona negativno naelektrisana, sve pozitivno naelektrisane čestice mogu lakše prodrijeti kroz nju. Platični plašt, koji je već otpao, je imao još jednu ulogu: da zaštiti organizam od naelektrisanja srednjeg sloja.
Poslednji sloj može da sadrži polimer koji nosi lijek ili, možda, kvantnu tačku, koja se može iskoristi za stvaranja detaljne slike određenog dijela tijela, na ćelijskom nivou.
Predstoji dalji razvoj ovih nanočestica, i očekuje se istraživanje od 5 do 10 godina, prije nego što se ovaj metod iskoristi u medicini čoveka. Na redu su ostale životinje, jer se pokazalo da ovaj sistem djeluje na miševima u laboratoriji.
Literatura:
Ovom tehnologijom moguće je proizvesti uređaje veličine jednog nanometra, odnosno veličine milijarditog dijela metra. U slučaju liječenja raka nada se polaže u specijalno dizajnirane čestice veličine nekoliko nanometara koje bi ciljano pronalazile ćelije raka i uništavale ih, a da zdravo tkivo tom prilikom ostane potpuno pošteđeno.
Jedan od načina korištenja nanotehnologije u borbi protiv raka je i ugradnja nanocjevčica u ćelije raka.
Kako su te cjevčice nekoliko hiljada puta manje od ćelija tumora moguće ih je u jednu tumorsku ćeliju ugraditi na stotine. Ove se cjevčice do tumorskih ćelija transportuju posebnim umjetno stvorenim antitijelima koja se vezuju isključivo za ćelije raka.
Nakon ugradnje cjevčica u ćelije raka vrši se njihovo zagrijavanje pomoću lasera, što dovodi do razgradnje tumora, dok zdrave ćelije organizma u koje nisu ugrađene ove cjevčice ostaju pošteđene. Upravo sa metodom, ugradnje specijalno dizajniranih četica u tumor i njihovo zagrijavanje laserom, radi grupa Kanadskih istraživača i rezultati koje su prezentirali u liječenju raka pluća, su dosta uspješni.
U dogledno vrijeme očekuje se primjena ovog načina liječenja i kod drugih zloćudnih tumora, uključujući i tumore mozga.
a sličnom principu funkcionira i tzv. Kanziusova terapija koja se bazira na pričvršćivanju nanočestica na ćelije raka. Zatim se pomoću radiovalova zagrijavaju samo one stanice na kojima su pričvršćene nanočestice što izaziva njihovo uništenje. Ovdje su prikazane samo neke od mogućnosti u liječenju raka nanotehnologijom, ali očekuje se da će u bliskoj budućnosti sintetski stvorena antitijela moći da dostavljaju i lijekove do ciljanih stanica, tako da će rak biti moguće izliječiti i kad on metastazira u udaljene dijelove tijela, što danas nije moguće.
Očekuje se i značajan doprinos nanotehnologije u dijagnosticiranju bolesti i značajnom smanjenju broja pogrešnih dijagnoza koje su često pogubne za pacijente.
Tako na primjer korištenje nanočestice kadmij selenida u dijagnostici omogućilo bi se pravovremeno dijagnosticiranje tumora. Za razliku od dosadašnjih dijagnostičkih metoda koje rak najčešće otkrivaju u poodmaklom stadiju i koje su često vrlo agresivne i bolne za pacijenta.Nanotehnologija bi za tačnu dijagnozu zahtijevala samo nekoliko kapi krvi pacijenta.
Nakon toga se u krv dodaju nanočestice kadmij selenida koje se vezuju za ćelije raka, ako ih u krvi ima. Zatim se krv izlaže UV zracima, a kako čestice kadmij selenida pod dejstvom UV zraka svijetle, tačno bi se mogle detektovati tumorske stanice na koje su se vezale nanočestice, što bi omogućilo dijagnozu raka u fazi kad je on u velikom broju slučajeva 100% izlječiv.
"plašt" nanočestica otkriva tumor
Istraživači sa MIT-a (Massachusetts Institute of Technology) u Americi, su se pozabavili primjenom nanočestica u medicinske svrhe.Tumori, bilo kog tipa, dijele među sobom jednu osobinu koja se može dobro iskoristiti – svi su kiselijeg sastava nego zdravo tkivo.Nanočestice, koje bi nosile bio koji tip lijeka, bi mogle koristiti ovu osobinu prilikom pronalaženja tumora u organizmu.
Poput ostalih nanočestica, koje se koriste za transport lijekova kroz organizam, i ove su zaštićene „plaštom“ koji ih štiti od razgradnje u našem krvotoku. Dodatak postojećem plaštu je njegova rekacija prilikom kontakta sa kiselijom sredinom. Kada se nanočestica nađe u takvoj sredini, tada se spoljni sloj plašta „skine“ sa čestice, što je ujedno znak da se „transporter“ lijeka nalazi u blizini tumora.
Sada, dovoljno blizu tumora, nanočestica ima još jedan zaštitni sloj koji je sposoban da uđe, tačnije, prodre u pojedinačnu ćeliju ciljanog tumora. Objavljeni rad tvrdi da su čestice opstale u krvotoku miša 24 sata, okupile u zoni tumora i ušle u njegove ćelije.
Ovakav pristup se razlikuje od dosadasnje prakse
Kada su nanočestice u pitanju, njihova izgradnja se sprovodi u slojevima. To omogućava da svaki od slojeva ima posebnu funkciju. Redom, svaki od tih slojeva, kada jednom izvrši svoj zadatak biva uklonjen, sve dok lijek ne dođe do zaraženog mjesta.
Prvi plastični sloj (sastavljen od polietilenskog glikola ili PEG) se razlaže u kisleom okružeju tumora, i ujedno se otkriva srednji sloj, koji je pozitivno naelektrisan. Ovo naelektrisanje pomaže u savladavanju sljedeće prepreke – ćelijske membrane samog tumora. Sam prolaz kroz membranu nije lak posao, ali pošto ona negativno naelektrisana, sve pozitivno naelektrisane čestice mogu lakše prodrijeti kroz nju. Platični plašt, koji je već otpao, je imao još jednu ulogu: da zaštiti organizam od naelektrisanja srednjeg sloja.
Poslednji sloj može da sadrži polimer koji nosi lijek ili, možda, kvantnu tačku, koja se može iskoristi za stvaranja detaljne slike određenog dijela tijela, na ćelijskom nivou.
Predstoji dalji razvoj ovih nanočestica, i očekuje se istraživanje od 5 do 10 godina, prije nego što se ovaj metod iskoristi u medicini čoveka. Na redu su ostale životinje, jer se pokazalo da ovaj sistem djeluje na miševima u laboratoriji.
Literatura:
- Članak: Budućnost - nanotehnologija u liječenju tumora, mr.sc. Ivo Trogrlić i Dragan Trogrlić
- http://nauka.rs/%E2%80%9Cplast%E2%80%9C-nanocestica-otkriva-tumor
Nema komentara:
Objavi komentar